|
|
| ožujak, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*Sve u svemu ja sam cura
koja je svjesna svojih mana i vrlia.
Imam zacrtani cilj koji želim postići,
a na putu do ostvarenja cilja uvijek se
dogodi nešto što mi uljepša i začini život.*
...mala, brineta,
nespretna,
duhovita,
tvrdoglava,
iskrena,
puno pričam,
stalno u pokretu,
nikad nemam mira,
susretljiva,
ponekad naivna,
prava račica,
15 godina,
kreativka,
veliki optimist...
Nisam osoba koja se voli povjeravati, jednostavno više volim probleme riješavati u sebi i sama sa sobom. Nekako najviše vjerujem u svoj sud i mislim da si sama mogu najviše pomoći. Tuđi savjeti me samo zbunjuju i nekako se osjećam kao da mi je neka obveza i poslušati ih i slijediti. Rijetki su slučajevi mog povjeravanja, događa se to samo kad uistinu zagusti i postane mi preopterčujuće sama to riješavati ili ne vidim nikakvog izlaza, u tom slučaju mislim da bi mi mnogo bolje pomogla osoba koja nema nikakve veze sa tim mojim problemom....To pomaže da si razbistrim malo glavu i sve sagledam sa drugog kuta. Pomaže mi da ga mogu bolje riješiti. Osobno ne volim ljude koji previše pametuju sa savjetima i koji misle da nema tog problema kojeg oni svojom pomoći ne bi mogli riješiti, više volim ljude koji su spremni saslušati i samo izreći svoje mišljenje o svemu tome, bez uplitanja u smislu da to moram napraviti i riješiti ovako ili onako. Ponekad je samo slušanje zlata vrijedno, osoba drugačije gleda na problem kad ga izreće na glas, nekako sve izgleda jasnije i možda čak i manje bolno. U mnogo situacija imam naviku svoje probleme, misli i osjećaje napisati na papir jer kao papir sve trpi, i moram priznati pomaže sve je lakše čim riječi teknu na papir,osobito je dobar osjećaj nakon svega toga te riječi pročitati realno sagledati i papir potrgati znajući da sam veliki dio toga riješila i rasteretila se na neki način. Žalosno mi je kad vidim ljude koji se prave dobrim prijateljima, a zapravo jedva čekaju čuti problem da bi se mogli naslađivati, naslađivati se nad nečijom nezgodom ili pogreškom koju je ta osoba napravila, osobito je poseban guš to prenositi dalje i rastresati to po kavama sa raznoraznim ljudima...onda slijedi lažno moraliziranje, čudenje zbog tih postupaka, prepričavanje riječi te osobe, svak ima nešto za reći i svak je najpametniji, a osobe o kojoj se priča uopće nema ni blizu. Te da bi na kraju svako tko to sluša i naravno dalje prepričava nadodao i izmislio još malo i nakraju sve to ispadne trač broj jedan, veliki bum u maloj i učmaloj sredini. Dešavalo se i meni u nekim davnim danima da sam vjerujući u nečiju dobrotu i poštenje dobrano popušila i izgubila mnogo toga, čak i previše. Ulozi su ispali preveliki, a te osobe zauvijek prekrižene. Danas su tu drugi ljudi, ljudi kojima vjerujem veoma, za koje bi stavila ruku u vatru Ali još uvijek se osjećam nekako bolje kad probleme riješavam sama, sa pomnim razmišljanjem i analiziranjem.
Kad sam bila malena snivanje je bilo moj život,živjela sam u snovima i nekako je to snivanje ostalo barem djelomice u meni. Danas je snivanje mnogo realističnije, stvarnije, više to nisu snovi o nemogućem i neostvarivom već o mnogo prizemljenijim stvarima. Kao malena mislila sam da je život jako čudan, kad misliš da si sve shvatio on ti postavi još veću zagonetku. Pokušavala sam odgonetnuti toliko stvari, ali kod većine je ostao samo veliki upitnik. Sa vremenom su svi ti upitnici nestajali i nekako je sve postalo jasnije. Tražila sam svoj smisao u životu, pokušavala shvatiti kako se postaviti prema određenim situacijama te odgonetnuti kojim putem ići, zamišljala sam što me još sve čeka te koje ću prepreke morati savladati.Voljela sam biti sama i okružena svojim mislima, danas više ne, volim ljude i najsretnija sam kad sam okružena njima, volim se smijati i zabavljati, nekako mi se čini kao da sada proživljavam dane kad sam bila klinka. Ali unatoč svemu uvijek sam bila puna optimizma.THINK PINK je bilo na neki način moje geslo. Oduvijek! Kad sam padala padala sam uvijek onako poštenski! Neki se ne bi tako lako digli, ali ja sam se uvijek dizala! Puna pozitivne energije i sa tom rečenicom kao niti vodiljom. Ono što te ne ubije ojača te! Jačala sam uvijek, očvrsnula koliko sam mogla i znala, naučila na svojim padovima..... i svaki put me sve manje i manje boljelo. Jer život je tako lijep, nudi nam bezbroj mogučnosti svakodnevno, daje nam lijepe trenutke, dopušta da osjetimo mirise proljeća i vidimo usnule voćke kako se bude, daje nam leptire da nam uljepšaju dan.... Život nam pruža ljude i mogućnost da osjetimo ljubav i svu njenu ljepotu. Nosi i padove, ali svaki put kad padnemo trebamo vratiti iz sjećanja neki lijepi trenutak spremljen u dubokoj ladici uspomena i pad će biti lakši. Pružite osmijeh, lijepu riječ, pokažite ljubav, uživajte u malim stvarima jer život je samo jedan i žalosno ga je tratiti sumornim mislima. A ako ih i ima neka traju kratko i odu prije nego se ugnijezde i postanu dio svakodnevnice. Po tim načelima ja živim...uživam, ne dam se i nikad se neću dati!
